Skip to main content

Saudijci kreću u projekt solarizacije

Cijene nafte, još uvijek glavnog energenta i jednog od ključnih roba suvremenog gospodarstva, nerijetko se na tržištu ponašaju poput dobitaka u igrama na sreću. Velike skokove pratili su neočekivani padovi , a najave promjena  obično su neznatne pa dolaze kao iznenađenja, i za investitore na tržištu kapitala i za menadžere u naftnom sektoru. U jeku pada cijene sirove nafte na svjetskom tržištu, koja je potpomognuta inovativnim tehnološkim rješenjima, poglavito američkih kompanija, koje su u mogućnosti eksploatirati naftu sa prije teško dostupnih resursa, te uz odluku OPEC-a o ne smanjivanju proizvodnje, nafta je preplavila globalno tržište. Postalo je jasno da komoditet naftnog resursa u izdašnim količinama više nije dovoljan za sustavno upravljanje cijenom, te da više ne ovisi naftnom kartelu, tim više o jednoj državi. Ime igre “cijena nafte” promijenjeno je u “postotak tržišta nafte”. Među jednima od najokorijelijih zemalja po pitanju ovisnosti o nafti, uvlači se promjena paradigme na zadnje očekivano mjesto – Sudijskoj Arabiji, ovakve promjene mogle bi biti okidač tektonskim poremećajima na Bliskom istoku, koje će se naposljetku odraziti u globalnom razmjeru.

Princ Turki Bin Saud Bin Mohammad Al Saud član je vladajuće obitelji Saudijske Arabije. Lako je zaključiti da je čovjek vidljivo otvoren prema zapadnjačkim utjecajima u ovom bogatom naftnom kraljevstvu. Bez medijske buke, Turki u suštini pomaže Saudijskoj Arabiji u ostvarenju velikog ulaganja u solarnu energiju.

U blizi glavnom grada Rijada, ondašnja vlada priprema izgradnju komercijalno razmjerne tvornice solarnih ploča. S obzirom na činjenicu da Saudijci potroše četvrtinu nafte koju sami proizvedu, bili su primorani orijentirati se i na druge izvore energije. Uzevši u obzir i činjenicu da ta potrošnja raste i do 7% godišnje, stanje u gospodarstvu je alarmantno.

Međutim, s pozitivne strane, Turki se već osvrnuo na dvije tvrtke s kojima će, u korelaciji, nastojati ostvariti ovaj projekt prema zamislima. Državna agencija za istraživanje i razvoj pod imenom “Grad kralja Abdulaziza za Znanost i Tehnologiju”, te “Taqnia”, tvrtka koja je otprije poznata javnosti zbog ulaganja u obnovljivu energiju i na tome ne misli stati, institucije su u koje Turki ulaže svoje povjerenje. “Imamo jasan interes u solarnu energiju i uskoro će se eksponencijalno širiti diljem Kraljevstva”, rekao je član vrhovne državne obitelji.

 izvor:Atlantic
Rijad
Rijad – gl. grad Saudijske Arabije , 1960 godine imao je 155.000 naseljenika, danas ima preko 5 milijuna.

Ministarstva su etiketirana kao najveći trošioci fosilnih goriva, prodavajući potrošačima benzin za nevjerovatnih 50 centi po galonu. Arapi većinu svog elektriciteta stvaraju gorenjem nafte, kao jedna od rijetkih zemalja koja još od ovakve prakse nije odustala. Gotovo sve njihove elektrane smatraju se neučinkovitima, a takvi su i klima uređaji. Iako zemlja ima samo 30 milijuna stanovnika, šesti su u svijetu po visini konzumacije nafte. Svi se slažu da je vrijeme za promjenu. Njihova motivacija nije povezana sa globalnim zatopljenjem, jer ne žele ostati bez fosilnih goriva koja donose profit – investiranje u solarnu energiju gledaju kao očuvanje globalne naftne moći.

Kada bi Saudijci nastavili s ovako visokom potrošnjom goriva, posljedice bi bile kataklizmične. Solarizacija je bila sljedeći logični korak. Zasigurno, prvi je potez smanjenje potrošnje nafte. Preduvjete ova zemlja definitivno ima, ističući činjenicu da Saudijska Arabija skoro ima najjintenzivniju sunčanu svjetlost na planeti. Dakle, u isto vrijeme mogu riješiti dva problema – problem smještanja solarnih ploča, te onaj osamljenosti i neiskorišenosti većeg dijela pustinje. Dakle, te bi ploče svoje mjesto pronašle u ogromnim pješčanim područjima.

42eb90bdf

 

Prije četri godine, 2012., Arapi su najavili veliki projekt gradnje istih, čak 41 gigavat sunčanog kapaciteta, malo više nego što danas imaju vodeći Nijemci. Cijene energije proteklih su godina pale za popriličnih 80% zbog kineskih ulaganja u jeftine solarne ploče. Međutim, planovi su daleko veći od prostog ulaganja u postavljanje ploča diljem zemlje. Saudijska Arabija planira njihov izvoz, a među potencijalnim kupcima već se nalaze i Sjedinjene Države.

Ali, kao što to obično biva, čak i uz najmanje sitnice mogu se javiti značajni problemi. Proizvodnja je trenutno izričito spora, a kao razlozi se navode sukobi među birokracijom, tehničke prepreke, problemi izazvani olujama i naftne subvencije. Upravo su na te subvencije uspjeli potrošiti više od 10% BDP-a, a u brojkama to iznosi 80 milijardi godišnje. Lokalna tvrtka Aramco prodaje naftu Saudijskoj elektroprivredi za 4$ po bačvi, kolika je zapravo i trošak proizvodnje. Globalna cijena nafte po bačvi do nedavnih padova bila je situirana na 60$ – čineći razliku u odnosu na Saudijce od šokantnih 56$. Nagađa se čak i da bi razlika mogla postati veća, jer europsko tržište nafte ima naviku povremenog rasta.

Sigurno je jedino da Arapi nemaju namjeru smanjiti subvenciju za fosilna goriva. Mnogi građani na jeftinu energiju gledaju kao urođeno pravo, a poskupljivanje istog izazvalo bi nezadovoljstvo mnogih. U međuvremenu, dužnosnici raspravljaju o načinima promoviranja obnovljive energije. Obećavajući energetski izazov sigurno predstavlja obala Crvenog mora, za čiju je izgradnju i razvitak većinski zaslužan kralj Abdullah bin Abdulaziz al Saud, a ostatak se pripisuje tvrtci Aramco. Unatoč tom vrlo razvijenom području, središte razvoja sjevera leži u selu Rabigh gdje se nalazi
ogromna naftna elektrana. Sagrađena 2012. godine, sastoji se od šest kružnih skladišnih spremnika. Svaki od njih drži do 14 milijuna galona nafte, koje tvornica potroši u roku od tjedan dana. Ona također potroši oko pola milijuna galona svježe vode koja služi za pokretanje turbina uz pomoć pare.

Svoje je mjesto tamo našla i jedna desalinacijska tvornica. Unatoč tome što je malena po državnim standardima, zapravo je veličine dva nogometna terena. Njena je namjera usisavanje vode iz Crvenog Mora u svrhu izdavajanja velikih količina soli. Svaki korak u obradi i tvorničkom procesu temelji se na elektricitetu, koji dolazi od nafte. Prvi pokušaji rada sa solarnom energijom zabilježeni su tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća. Princ Turki izrazio je želju za još jednom tvornicom, koja bi trebala biti najveća u svijetu, iskljujuči Kineze.

Princ Turki Bin Saud Bin Mohammad Al Saud

Veliku ulogu u svemu ovome ima ranije spomenuti Aramco, koji glasi za najvažniju tvrtku Saudijske Arabije u ovom području. Projekti tog naftnog giganta trebali bi se odigrati na područjima skupih goriva, i to u sljedećih pet godina. Solarna energija, kako saznajemo, vjerovatno će koštati više nego ona električna iz konvencionalnih elektrana, ali samo zato je dobivaju naftu potpomognutu supstitucijskim sredstvima. Ovo je najvažniji razlog za ogroman profit koji će ostvariti Vlada, pogotovo na privatnim tvrtkama. Kraljevska obitelj velike planove kuje i sa ostalim Saudijskim gigantima – Acwa Power International i Taqnia žele postati najjeftiniji proizvođači i prodavači solarne energije na svijetu. Mnogi skeptici odbacili su ovakav plan kao privid, ali ako im dokažu suprotno promijeniti će se ekonomska ljestvica prema kojoj smo do sada poznavali Kraljevstvo samo prema nafti. Saudijsku Arabiju očekuje ekstremno teški energetski izazov, onakav sa kojim se neće morati suočiti većina zemalja, no ako im pođe za rukom i uspiju smoći dovoljno političke hrabrosti, Saudijska Arabija, od svih nacija, mogla bi postati model za državu koja se želi odmaknuti od nafte.

 

Komentari

komentara